Novosti

26-06-2015 13:30

Uz obilježavanje 26.juna - Medjunarodnog dana borbe protiv svih oblika torture Skandalozno je da država BiH i pored sudski utvrdjenih činjenica neusvajanjem Zakona o pravima žrtava torture negira postojanje logora i njegovih žrtava...

Detaljnije...

7. aprila 2013. godine

Uz obilježavanje Svjetskog dana Roma – 8. aprila

Nad Romima Bosne i Hercegovine krše se sva ljudska prava od prava na život do prava da biraju i da budu birani u organe vlasti

Od 8. do 12. aprila 1971. godine u Londonu je održan prvi kongres Roma na kojem su prisustvovali predstavnici romskih zajednica iz 14 zemalja svijeta. Po prvi put su prezentirani zajednički interesi Roma cijelog svijeta kao što su jednakost pred zakonom, pravo na vlastiti jezik, kulturu i tradiciju, borbu protiv diskriminacije i rasizma te dobivanje statusa nacionalne manjine.  Usvojena je Deklaracija o pravima Roma koja se u Bosni i Hercegovini ne primjenjuje.

„Prema istraživanjima naše organizacije koja se bori za ljudska prava  širom svijeta aktualna situacija  Roma u Bosni i Hercegovini je najlošija u regionu. Nad Romima BiH krše se skoro svi oblici ljudskih prava od prava na život pa do prava da biraju i da budu birani u organe vlasti“, istakla je Fadila Memišević , predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da njihov položaj nikada nije bio zavidan ali se izbijanjem rata 1992 – 1995 godine još više pogoršao  o čemu govore i statistički podaci. 

„70% Roma ne može osigurati životnu egzistenciju bez socijalne pomoći koja je neredovna, 90% Roma nema zdravstvenu zaštitu, 60% Roma je nepismeno, a 80% njih nema nikakvu kvalifikaciju ili izobrazbu“. 

Društvo za ugrožene narode  se zalaže da se Romi integrišu u društvo BiH njegujući svoju kulturu, svoj jezik i svoju tradiciju.

27. marta 2013. godine

Mala kazna Stojanu Župljaninu i Mići Stanišiću, pripadnicima političke elite Karadžićevog establišmenta

Društvo za ugrožene narode za BiH izražava nezadovoljstvo presudom  Sudskog vijeća Haškog  tribunala kojom su ratni zločinci Mićo Stanišić i Stojan Župljanin osudjeni na kaznu od po 22 godine zatvora.

„Nalazimo da je neprihvatljivo to što je Tribunal u Hagu izrekao tako male kazne za Stojana Župljanina i Miću Stanišića,  zločince iz prvog ešalona , dakle ideologe i inspiratore masovnih progona, deportacija u koncentracione logore, masovna silovanja, mučenja, ubijanja, odgovorne za razorene gradove i spržena sela.  Oni koji su ostali da pamte mučenja i premlaćivanja u logorima Omarske, Keraterma, Manjače i Trnopolja, preživjeli masakra na Vlašiću, protjerani iz Banja Luke, Vlasenice, Prijedora, Kotor Varoši i drugih mjesta ovom presudom nisu dobili satisfakciju“ , istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.

Stojan Župljanin i Mićo Stanišić  pripadali su političkoj eliti Karadžićevog establišmenta i za sve počinjene zločine jedina prava kazna bila bi doživotni zatvor.


28. februara 2013. godine

Skandalozno:  Umjesto na izdržavanje kazne od 27 godina zatvora general Momčilo Perišić pušten na slobodu

Povodom izricanja oslobadjajuće  presude načelniku Generalštaba  Vojske Jugoslavije, Momčilu Perišiću, koga je Pretresno  vijeće Medjunarodnog suda za ratne zločine u Hagu 6. septembra 2011. godine  osudilo na 27 godina zatvora, Društvo za ugrožene narode za BiH izražava najoštriji protest i ogorčenje. Nalazimo licemjernim obrazloženje Žalbenog vijeća Tribunala `kako nije van svake razumne sumnje dokazano da je pomoć i podrška koju je bivši načelnik Vojske Jugoslavije,  Momčilo Perišić, davao Vojsci Republike Srpske, bila konkretno usmjerena na pomoć u činjenju  zločina  Vojske Republike Srpske u Sarajevu i Srebrenici`, kada se zna da je zahvaljujući ovoj pomoći u Sarajevu ubijeno preko 11 000 ljudi, a u Srebrenici preko 8 000 Srebreničana.

„Oslobadjanje Momčila Perišića za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine predstavlja oslobadjanje Srbije za njeno saučesništvo  a za preživjele žrtve uvredu i ruganje“, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu.   

26. januara 2013. godine

Odlukom Generalne skupštine  OUN-a 27. januar  proglašen Danom sjećanja na žrtve holokausta

Uz obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta odajemo počast milionima ubijenih Jervreja i tražimo od Generelne skupštine OUN-a  da usvoji Rezoluciju o 11. julu  -Danu sjećanja na genocid u Srebrenici

Od  EU–e tražimo da jedan od uslova prijema BiH u EU-u  bude  usvajanje Zakona o kažnjavanju poricanja, negiranja, minimiziranja i tabuiziranja holokausta i genocida

Povodom obilježavanja 27. Januara - Dana sjećanja na žrtve holokausta, Društvo za ugrožene narode za BiH odaje počast preko šest miliona ubijenih Jevreja koji su zbog nacističke mržnje deportovani, mučeni i ubijani u koncentracionim logorima Njemačke, Austrije, Poljske, Hrvatske i drugih evropskih zemalja. Stradanje Jevreja navelo je velike sile da nakon Drugog svjetskog rata svečano obećaju da nikada više svijet neće prešutjeti, da nikada više svijet neće propustiti da reagira na zločin genocida.

„Ko je mogao i pomisliti da će se pedest godina poslije Aušvica, Mathauzena, Treblinke, Dahaua, Oranienburga ponovo otvarati koncentracioni logori i to u srcu Evrope – u Bosni i Hercegovini. Pedeset godina nakon holokausta opet se dogodilo masovno protjerivanje, deportacije, masovna ubijanja, masovna silovanja i genocid. UN-e ne samo da nisu primjenile  Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida već su dozvolile da se pod njihovom zastavom i njihovom „zaštitom“ u enklavi Srebrenica dogodi genocid“ istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.

„U krvi preko 8000 ubijenih Srebreničana ugušena je, od strane Mladićevih trupa  „zaštićena“ enklava Srebrenica. Iako je presudom Medjunarodnog suda pravde u Den Hagu 2007. godine potvrdjeno da se u Srebrenici dogodio genocid, on se u RS permanentno poriče, minimizira i tabuizira što vrijedja žrtve i sprječava proces vraćanja povjerenja.

U ime žrtava od EU-e tražimo da jedan od uslova prijema BiH u EU-u bude usvajanje Zakona o kažnjavanju poricanja, negiranja, minimiziranja i tabuiziranja holokausta i genocida

Od Generalne skupštine OUN-a tražimo da usvoji Rezoluciju o 11. julu, Danu sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, kako bi se odavanjem počasti ubijenim Srebreničanima UN-e uvijek podsjećale da su mogle, ali da nisu htjele spasiti ove ljude“.

9.januara 2013. godine

Sramno obilježavanje 21. godišnjice Republike Srpske  - ruganje umjesto izvinjenja žrtvama  genocida

„Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu nalazi neprimjerenim pompezno obilježavanje 9. januara – Dana Republike Srpske čiji je osnivač Radovan Karadžić optužen pred Medjunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu za masovna protjerivanja, masovna ubijanja, masovna silovanja, deportacije u koncentracione logore, za spržena sela i porušene gradove i za genocid u Srebrenici. Ovakvo obilježavanje Dana Republike Srpske teško primaju oni koji su ostali da pamte žrtve, a to su njihovi najrodjeniji, to su njihove majke, sestre, koje u sekundarnim grobnicama pronalaze po jednu kost svojih najmilijih“, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.

Po tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za počinjeni genocid na području BiH u periodu 1992- 1995. godine izrečena je presuda kojom se institucije Republike Srpske - vojska i policija proglašavaju krivim za počinjeni genocid u UN-ovoj enklavi Srebrenica. I umjesto da se žrtvama za počinjeni zločin izvine kako bi im olakšali patnje za gubitkom svojih najmilijih, nasljednici politike Radovana Karadžića, politički establišment RS na čelu sa Miloradom Dodikom, rugaju se žrtvama negiranjem genocida.
   

Skandalozan napad na kamermana TVSA pred najvišom pravnom instancom – Sudom Bosne i Hercegovine

10.novembar 2010.godine

Društvo za ugrožene narode za BiH najoštrije osudjuje napad na kamermana TVSA  Zorana Roića koga je pred Sudom BiH napao Budimir Pantić, policajac iz Istočnog Sarajeva. Pomenuti napadač je došao pred Sud kao pratilac Predraga Terzića  koji se danas trebao izjasniti o krivici za počinjene zločine na području opštine Kalinovik 1992. godine. Pored mnogobrojnih novinara pred Sudom su bili i predstavnici preživjelih žrtava Kalinovika. “Nalazimo da je skandalozno to što se pred najvišom pravnom instancom države Bosne i Hercegovine, a to je Sud BiH, ponavlja isti scenarij  koji se dogodio 21. aprila 2009. godine kada je pred istim ovim Sudom besramno napadnuta novinarka FTV-a koja je branila napadnutu žrtvu”, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH. Pomenuti policajac-napadač pored fizičkog napada na kamermana Roića vrijedjao je i prisutne žrtve. Od Suda BiH zahtijevamo da prezentira video snimak ovog napada te da procesuira i kazni počinioca.

Ukidanjem viza pao „Zid srama“

9.novembar 2010.godine

Društvo za ugrožene narode za BiH zajedno sa evropskim sekcijama ove Organizacije koja se bori za ljudska prava širom svijeta pozdravilo je ukidanje viza za gradjane BiH kojima je punih osamnaest godina bilo oduzeto pravo na slobodu kretanja. Zapad je uvodjenjem viznog režima izgradio „Zid srama” za BiH, koja je bila najveća žrtva raspada bivše Jugoslavije.

Nalazimo da je ukidanjem embarga na slobodu kretanja pao i „Zid srama” te da je gradjanima Bosne i Hercegovine vraćeno dostojanstvo koje su bili izgubili čekajući u dugim redovima pred stranim ambasadama dozvolu da mogu bilo gdje putovati izvan vlastite zemlje, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu, dodajući da od Evropske Unije očekuje jači angažman u promjeni nametnutog Dejtonskog ustava.

23.septembar 2010.godine

Ibrahim Čikić, svjedok genocida, tužen od onih koji su ga uhapsili, zlostavljali i oslijepili
Apel Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore: Umjesto sudjenja žrtvi otvorite proces protiv počinilaca i njihovih nalogodavaca


Društvo za ugrožene narode Bosne i Hercegovine uputilo je apel Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore povodom zločinačke  tužbe  protiv Ibrahima Čikića, žrtve torture i zlostavljanja u kojem se izmedju ostalog kaže:

Ibrahim Čikić u politički montiranom procesu optužen je za terorizam i osudjen na zatvorsku kaznu koju je dvije godine izdržavao u zatvorima Crne Gore i u Foči. Svoju golgotu, najsuroviju policijsku torturu, zlostavljanje i mučenje usljed kojeg je izgubio vid objelodanio je u knjizi „Gdje sunce ne grije“. U knjizi autor imenom i prezimenom pominje one koji su po nalogu vlasti vršili zlostavljanja i ubijanja. Te ubice i mučitelji tužili su autora knjige zbog izrečene istine.

„Nalazimo da je skandalozno to što Tužilaštvo otvara proces protiv žrtve zlostavljanja umjesto protiv počinilaca koji još traže i materijalnu naknadu za ´pretrpljenu duševnu bol´ zbog mučenja, terorisanja i ubijanja koje su oni nad zatvorenicima vršili“, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH dodajući da od Suda Crne Gore zahtijeva pravdu za žrtvu i kaznu za počinioce     

Sudjenje Ibrahimu Čikiću počinje 24. septembra 2010.godine pred Sudom u Bijelom Polju.

13.septembar 2010.godine

Žalimo za Bärbel Bohley: Bosanski prognanici izgubili su velikog prijatelja


„Smrću aktivistkinje za građanska prava iz bivše Istočne Njemačke, gospođe Bärbel Bohley, bosanski prognanici i preživjele žrtve genocida izgubili su velikog prijatelja“, izjavila je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH. „Ona je od samog početka bila velika podrška ugroženim i konkretno je pomagala u prevazilaženju ratnih strahota. Brojne bosanske porodice s velikom zahvalnošću se sjećaju njenog djela.“


„Jedan od njenih ličnih doprinosa pomirenju svih naroda u BiH bilo je osnivanje i volonterski rad za humanitarnu organizaciju „Seestern“ („Morska zvijezda“) koja je omogućavala djeci iz izbjegličkih porodica neovisno od nacionalne pripadnosti besplatna zajednička ljetovanja“, izvijestila je Fadila Memišević. Njena organizacija se uključivala i u druge projekte. Uz finansijsku pomoć njemačkog ministarstva vanjskih poslova i ministarstva za razvojnu pomoć obezbijedila je cisterne za snabdijevanje vodom pomažući time prognanicima.  Od 1996 do 1999.godine Bärbel Bohley po nalogu Visokog predstavnika u BiH predvodila program obnove kuća. Pored toga radila je i u „Koaliciji za povratak“ koja je bila sastavljena od svih regionalnih organizacija izbjeglica. 

26. august 2010.godine

Otvoreno pismo ministru vanjskih poslova Njemačke Guidi Westerwelle


I Njemačka duguje Bosni! Osigurajte podršku za ukidanje viza, prijem u Evropsku uniju i ujedinjenje zemlje!


Veoma poštovani gospodine ministre,


još uvijek nam je u dobrom sjećanju naša zajednička manifestacija 1992.godine protiv genocida u Bosni i Hercegovini s Vama, tada još mladim političarem Giudom Westerwelle na jednom od trgova Bona.

Njemačka je nažalost nijemo posmatrala masakr, skoro četverogodišnje bombardovanje gradova u opsadi, otvaranje koncentracionih logora i logora za žene, masovne progone na stotine hiljada ljudi i uništenje svih 1189 džamija u dijelovima Bosne i Hercegovine koje su zauzele srpske snage. 


Kada je predsjednik SAD-a Bill Clinton tada razmišljao o vojnoj intervenciji i spriječavanju genocida te poslao posebnog izaslanika i u Njemačku, ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel dao je nalog nižerangiranom predstavniku Ministarstva da ga uvredljivo odbije. Inače, Bill Clinton još uvijek ukazuje na to da su i Francuska, pod vladom Francoisa Mitteranda, kao i Velika Britanija, za vrijeme vlade Johna Majora, u toku tih godina učinile sve da omoguće pobjedu srpskih formacija.


Bosna i Hercegovina, zemlja žrtava, danas je podijeljena. Jedna polovina zemlje, tzv. Republika Srpska – u kojoj se nalaze i Podrinje i Srebrenica – još uvijek je pod kontrolom ratnih zločinaca. Povratak skoro svih prognanika je spriječen jer velike sile kao supotpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma nikada nisu ozbiljno namjeravale sprovesti povratak. Upravo zemlji žrtvi, Bosni i Hercegovini, danas se onemogućava prijem u Evropsku uniju kao i njenim građanima ukidanje viznog režima za zemlje zapadne Evrope. Prijem u NATO-savez jednako je neizvjestan kao i obnova i realno ujedinjenje zemlje. I naša Savezna vlada u Njemačkoj ne insistira ozbiljno kod Vlade Srbije da izruči glavnog ratnog zločinca Ratka Mladića Tribunalu u Den Hagu.


Smatramo da Vi kao ministar vanjskih poslova Njemačke, kao liberalni i evropski političar, za vrijeme svog posjeta Bosni i Hercegovini morate preuzeti posebnu moralnu a time i političku odgovornost.  U tom kontekstu želim podsjetiti na velike jevrejske ličnosti kao što su Marek Edelman, nedavno preminuli komandant Varšavskog geta, Simon Wiesenthal, koji je podržavao našu organizaciju za ljudska prava tri decenije, Henry Siegman, bivši predsjednik „Američko-jevreskog kongresa“ i Elie Wiesel. Sve njih su događaji u Bosni i Hercegovini podsjećali na holokaust te su zahtijevali od Evrope i Sjeverne Amerike da reagiraju pravovremeno i učinkovito.


Veoma poštovani gospodine ministre, kako Evropa tako i Njemačka duguje pomoć Bosni i Hercegovini. Stoga Vas iskreno molimo da u toku svog boravka u Sarajevu obećate da ćete se založiti za što hitnije ukidanje viza za građane Bosne i Hercegovine, za ubrzanje prijema Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju kao i za potrebu ulaganja većeg pritiska na Vladu Srbije kako bi glavni ratni zločinac Ratko Mladić bio izručen Tribunalu u Hagu.  Obavežite se da ćete se u Evropi izboriti za Bosnu i Hercegovinu i realno ujedinjenje ove sada podijeljene zemlje.


Srdačni pozdravi,

Vaš
 
Tilman Zülch
Predsjednik Društva za ugrožene narode - Internacional


• Marek Edelman, nedavno preminuli komandant boraca otpora Varšavskog geta: „Evropa ništa nije naučila iz holokausta. Ništa nije učinjeno da se spriječi ubijanje. Ono što se događa u Bosni i Hercegovini je posthumna pobjeda Hitlera“. 

• Simon Wiesenthal, koji nas je 1993.godine kao referente pozvao na svoj Kongres o Bosni u New Yorku i preuzeo pokroviteljstvo nad našim velikim Kongresom o genocidu u BiH u Bonu 1995.godine na kojem je učestvovalo 150 predstavnika sa pet kontinenata: „Kada su u izvještajima o zločinima u Bosni i Hercegovini kao glavni odgovorni stalno navođeni Karadžić i Mladić, bio sam čvrsto uvjeren da ove osobe moraju biti privedene odgovornosti kao što je to učinjeno s nacistima nakon Drugog svjetskog rata“.

• Henry Siegman, predsjdnik Američko-Jevrejskog kongresa u otvorenom pismu Billu Clintonu, objavljenom 20.aprila 1993.godine u New York Times-u:  „Ako nas sjećanje na žrtve holokausta ne obavezuje na to da reagiramo na patnje u Bosni, koju svrhu onda to sjećanje uopšte može imati?“

• Elie Wiesel, svima nama poznati veliki borac za pravdu i preživjela žrtva holokausta, 22.aprila 1993.godine uputio je pismo Billu Clintonu: "Gospodine predsjedniče, jedno Vam moram reći. Prošle jeseni bio sam u bivšoj Jugoslaviji. Ono što sam tamo vidio više mi ne da spavati. Kao Jevrej Vam mogu reći: Moramo učiniti nešto da zaustavimo krvoproliće“.




19.augusta 2010.godine

Bez izručenja haškog bjegunca Ratka Mladića ne dozvoliti prijem Srbije u Evropsku uniju:
Apel evropskih sekcija Društva za ugrožene narode – Internacional iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Francuske, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Njemačke, Švicarske i Velike Britanije na 7.135 poslanika parlamenata 27 zemalja članica Evropske unije
 


Društvo za ugrožene narode u proteklih nekoliko dana uputilo je pisma svim poslanicima u 27 zemalja članica Evropske unije (ukupno 7.135).  U pismu je ova međunarodna organizacija za ljudska prava od poslanika zatražila da ratifikaciju Sporazuma o asocijaciji i pridruživanju Srbije koju su dogovorili ministri vanjskih poslova zemalja članica Evropske unije odobre tek nakon što Srbija izruči optuženog Ratka Mladića Sudu za ratne zločine u Hagu.


„Uvjereni smo da Vlada Srbije tačno zna gdje se Mladić nalazi ili da raspolaže mogućnostima i načinima da brzo sazna za njegovo mjesto boravka“, rečeno je u pismu predsjednika Društva za ugrožene narode – Internacional, Tilmana Zülch-a. „Aktuelni predsjednik Srbije, Boris Tadić, kao ministar odbrane u toku 2003 – 2004.godine tolerirao je boravak ovog ratnog zločinca za kojim je izdata međunarodna potjernica, u kasarnama Vojske Srbije.  A sve do 2005.godine ovaj ratni zločinac u Beogradu je primao i redovnu generalsku penziju”.

Društvo za ugrožene narode – Internacional polazi od pretpostavke da bi najveći dio javnosti u Evropskoj uniji bio zaprepašten kada bi evropski političari u Uniju primili državu koja pruža zaštitu ubici 8.372 srebreničkih muškaraca i dječaka. Zato je Društvo za ugrožene narode – Internacional uputilo ovaj apel poslanicima svih parlamenata zemalja članica Evropske unije.


Belgija: 74, Bugarska: 240, Danska: 183, Estonija: 101, Finska: 199, Francuska: 576, Grčka: 301, Irska: 164, Italija: 642 (Poslanička komora), Italija: 308 (Senat), Letonija: 100, Litva: 141, Luksemburg: 55, Malta: 69, Nizozemska: 152, Poljska: 457, Portugal: 230, Rumunija: 137, Švedska: 349, Slovačka: 135, Slovenija: 90, Španija: 350, Češka Republika: 200, Velika Britanija: 649, Mađarska: 368, Njemačka: 626, Austrija: 183, Cipar: 56 (ukupno 7.135)


9.juli 2010.godine

FIFA odbila zahtjev za minutu šutnje prije početka finalne utakmice Svjetskog prvenstva u nogometu


Društvo za ugrožene narode je  konačno od  FIFA-e, nakon dva mjeseca čekanja, dobilo odgovor na zahtjev da se prije početka finalne utakmice Svjetskog prvenstva u nogometu 11.jula, minutom šutnje oda počast za ubijene žrtve Srebrenice. Odbijajući naš zahtjev generalni sekretar FIFA-e, gospodin Jerome Valcke kao argumentaciju naveo slijedeće:


„Nažalost, taj dan (11. juli) koincidira s hapšenjem i izricanjem kazne na doživotnu robiju Nelsona Mandele i njegovih suboraca prije 50 godina. Kako možete pretpostaviti, taj dan ima veliki značaj za cijeli afrički kontinent, a posebno za Južnu Afriku. Zato se nadamo da ćete imati razumijevanja za to da nijedan od tih užasnih dogadjaja neće biti posebno istaknut u Južnoj Aferici na završnoj utakmici Svjetskog prvenstva u nogometu 2010. godine“.

Nalazimo da je ovakvo obrazloženje šamar u lice preživjelim Srebreničanima koji će 11. jula obaviti ukop za blizu 800 identificiranih posmrtnih ostataka svojih najmiliji  pronađenih u nekoliko puta prekopavanim masovnim grobnicama, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH. 

25.juna 2010.godine

Uz obilježavanje 26. juna, Svjetskog dana borbe protiv torture:
Tražimo oslobađanje Harbaša, Husića i Hasića, jer su poslije preživljenog masakra u Srebrenici postali žrtve neviđene torture Karadžićeve policije


Povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv torture i svih oblika nasilja Društvo za ugrožene narode za BiH uputilo je zahtjev Ministarstvu pravde BiH kao i Ministarstvu pravde RS da konačno oslobode Ahmu Harbaša, Husić Behudina i Hasić Nedžada, koji su nakon pada Srebrenice jula 1995. godine uspjeli izbjeći masovne egzekucije skrivajući se po okolnim šumama do maja 1996.godine kada su pali u ruke Karadžićeve policije. Uhapšeni su bili zatvoreni prvo u policijskoj stanici u Zvorniku gdje su bili premlaćeni metalnim šipkama, pesnicama, bili su šutani nogama, udarani od strane grupe od dva do pet policajaca te prisiljeni da potpišu priznanje o navodnom ubistvu srpskih drvosječa koje nisu počinili. Na osnovu priznanja iznuđenih od strane policije u montiranom i nefer suđenju koje je trajalo manje od dva dana Glavni sud u Bijeljini izrekao im je kazne zatvora u trajanju od po 20 godina.
Jedini dokaz koji povezuje optužene sa ubistvima za koja se terete su njihova priznanja data u istražnom postupku.

Uprkos jasnom dokazu o kršenju Konvencije protiv torture vlasti u RS nikada nisu sproveli istragu u cilju razjašnjenja tvrdnji da su optuženi pretučeni dok su bili u policijskom pritvoru i da su bili prisiljeni da potpišu priznanja koja se odnose na ubistvo srpskih drvosječa, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da se članom 6 (2) Evropske konvencije zabranjuje oslanjanje suda na priznanja dobivena zlostavljanjem optuženih. 


15.juna 2010. godine

Približavanje Srbije Evropskoj uniji je opasna i pogreška odluka:
Ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije djeluju suprotno nasljedstvu Nirnberškog procesa i time omalovažavaju duh UN-Konvencije o genocidu 


Društvo za ugrožene narode kritiziralo je odluku ministara vanjskih poslova država članica Evropske unije da se Srbiji dozvoli približavanje Evropskoj uniji nazivajući takvu odluku opasnom i pogrešnom. "Time djelujete suprotno nasljedstvu Nirnberškog procesa (1945 – 1949.godine) i omalovažavate duh UN-Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocidu iz 1948.godine", izjavio je predsjednik Društva za ugrožene narode – Internacional, Tilman Zülch danas u Göttingenu.  "Samo uz pomoć Srbije glavnoooptuženi za ratne zločine u BiH, haški bjegunac Ratko Mladić uspio je izbjeći pravedno suđenje za genocid u Srebrenici i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine“.   

"Ne ohrabruje činjenica da je upravo glavni tužilac Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Den Haagu, Serge Brammertz u svom izvještaju potvrdio dobru saradnju Srbije s Tribunalom i time značajno doprinio odluci ministara vanjskih poslova zemalja članica Evropske unije", kaže  Zülch u saopćenju.
"Brammertz tačno zna da je predsjednik Srbije Boris Tadić do danas spriječavao izručenje traženog ratnog zločinca Ratka Mladića."

Tokom 2003 / 2004.godine tadašnji ministar odbrane Boris Tadić tolerisao je boravak Mladića u kasarnama Vojske Srbije. Do 2002.godine Mladić je bio čak i oficijelni savjetnik Kriznog štaba Vojske Srbije, a do novembra 2005.godine ovaj optuženik za ratne zločine regularno je primao vojnu penziju. 

Društvo za ugrožene narode uputiće osobna pisma svim poslanicima Parlamenata svih 27 zemalja članica Evropske unije i zamoliti ih da ne dozvole ratifikaciju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Srbijom sve dok Ratko Mladić koji optužen za zločin genocida ne bude izručen Tribunalu u Den Haagu.  

19.aprila 2010.godine

Krivična prijava protiv švicarske novine „La Nation” zbog negiranja genocida u Srebrenici


Društvo za ugrožene narode i Švicarsko društvo za međunarodno krivično pravo (TRIAL) predali su krivičnu prijavu istražnim organima u Kantonu Waadt (Švicarska) protiv novine „La Nation“ čija su dva autora Denis Ramelet i Nicolas de Araujo objavili seriju od četiri članka pod naslovom „Medijski linč nad Srbima“  u kojima genocid u Srebrenici nazivaju „pseudo-masakrom“. Pored poricanja genocida ova dva autora u svom tekstu negiraju i strahote  počinjene u koncentracionim logorima, masovna silovanja koja su počinili Karadžićevi Srbi kao i granatiranje sarajevske pijace Markale sa srpskih položaja. Pišući na ovaj način autori oslobadjaju počinioce krivice predstavljajući ih kao žrtve medijskog izvještavanja.

„Užasavajuće je to što autori članka pljuju u lice hiljadama prežvjelih žrtava u namjeri da rehabilituju sljedbenike zločinačke politike koju je etablirao Radovan Karadžić“, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.


U krivično-pravnom pogledu ovakve izjave kojima se negira genocid u Švicarskoj predstavljaju prijestup koji je kažnjiv po članu 261 bis Krivičnog zakona.


Društvo za ugrožene narode i TRIAL koji usko surađuju sa žrtvama ovom krivičnom prijavom očekuje od pravosuđa Švicarske da kazni one koji uništavaju spomen na žrtve i na taj način posluži kao pozitivan primjer Parlamentu Bosne i Hercegovine da konačno usvoji zakon o kažnjavanju negiranja i poricanja genocida.

13.april 2010.godine

Apel Evropskoj Uniji, NATO-u i Vijeću Evrope:
Prisilite Srbiju da izruči Mladića!


Povodom nastavka procesa protiv optuženog ratnog zločinca Radovana Karadžića pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine 13.aprila 2010.godine u Hagu, Društvo za ugrožene narode – International od međunarodne zajednice, posebno od zemalja članica Evropske unije, NATO-saveza i Vijeća Evrope zahtijeva da konačno prisile Srbiju na hapšenje i izručenje generala Ratka Mladića koji je suodgovoran za genocid.  


Naša organizacija za ljudska prava ponovo ukazuje na činjenicu da je general Ratko Mladić naredio masovnu egzekuciju najmanje 8.373 muškaraca i dječaka i nadzirao njeno sprovođenje na licu mjesta u Srebrenici. Do 2002.godine ovaj pred Međunarodnim tribunalom optuženi ratni zločinac slobodno se kretao Beogradom iako je postojala internacionalna potjernica MKSJ za njegovo hapšenje. U toku 2003. i 2004.godine neometano je boravio u kasarnama Vojske Srbije i Crne Gore. Tada je sadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić bio ministar odbrane Republike Srbije, te je time direktno odgovoran za ove skandalozne postupke.


Poslije njegovog penzionisanja 1996.godine u Republici Srpskoj Mladić je do 2002.godine bio oficijelni savjetnik u Kriznom štabu Vojske Srbije i Crne Gore. Do novembra 2005.godine u Beogradu je redovno primao penziju. 

Društvo za ugrožene narode će danas u vremenu od 9.00 do 17.00 sati zajedno s preživjelim žrtvama zločina u Bosni i Hercegovini pred zgradom Tribunala održati mirni protest i podsjetiti na odgovornost i obavezu Srbije da hitno uhapsi i izruči ratnog zločinca Ratka Mladića shodno zahtjevu Međunarodnog suda za pravdu u Den Hagu.  

7.aprila 2010.godine

Dižemo glas protiv diskriminacije nad Romima – tražimo realizaciju presude Suda u Strazburu kako bi i Romi mogli biti birani u Predsjedništvo BiH – uz obilježavanje 8. aprila Medjunarodnog dana Roma


Prije 39 godina 8. aprila 1971.godine u Londonu je održan prvi Medjunarodni kongres Roma na kojem je usvojena Deklaracija o pravima Roma kao što je jednakost pred zakonom, borba protiv rasizma i diskriminacije, pravo na vlastiti jezik, kulturu i tradiciju te dobivanje statusa nacionalne manjine.

Društvo za ugrožene narode za BiH sa žaljenjem konstatuje da se Deklaracija o pravima Roma ne samo ne primjenjuje već je Dejtonskim ustavom ozakonjena diskriminacija nad ovom najvećom etničkom grupom koja u Ustavu BiH nije definisana kao nacionalna manjina.
„Na osnovu istraživanja naše organizacije koja se bori za ljudska prava a posebno za prava urgroženih manjina i religijskih zajednica aktuelna situacija Roma u BiH je najlošija na području  cijelog regiona”, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da 70% Roma ne mogu fizički opstati bez socijalne pomoći koja je neredovna, 60% Roma u Bosni i Hercegovini su nepismeni, 90% Roma nemaju zdravstveno osiguranje, 80 % Roma nemaju kvalifikacije ili izobrazbu.
Izbornim zakonom BiH Romima kao i ostalim manjinama je onemogućeno da budu birani u Predsjedništvo i Dom naroda Parlamenta BiH. Presudom Suda u Strazburu ova diskriminacija bi trebala biti otklonjena. Zato uz obilježavanje Medjunarodnog dana Roma od Parlamenta BiH tražimo hitnu realizaciju presude, a od Evropskog suda u Strazburu zahtijevamo sankcioniranje onih koji opstruiraju primjenu ove presude.  

Svaka civilizacija se mjeri po tome kako se odnosi prema vlastitim manjinama.


19.april 2010.godine

Skandalozna tvrdnja američkog generala Johna Sheehana da se zbog prisustva homoseksualaca među holandskim vojnicima dogodio masakr u Srebrenici


Društvo za ugrožene narode nalazi nevjerovatnim da američki general John Sheehan danas prebacuje odgovornost Evrope za nespriječavanje genocida na vlastitom kontinentu na jednu seksualnu manjinu koja je u mnogim zemljama još uvijek žrtva progona i tlačenja.


Nisu homoseksualci već su Vlade Francuske i Velike Britanije omogućile permanentnom podrškom srpskim počiniocima izvršenje genocida masovnim ubistvom najmanje 8.376 muškaraca i dječaka u Srebrenici.


Britanski i francuski intelektualci, novinari i historičari dokumentirali su i potvrdili da su njihove vlade spriječile svaku internacionalnu inicijativu za spašavanje opkoljenih Bosanaca. Tako su britanski političari odigrali tužnu ulogu u uništavanju Bosne. Ne samo da su odbijali vlastitu vojnu intervenciju, već su učinili sve da i druge a posebno Amerikance spriječe u takvoj intervenciji, nažalost dugo vremena s uspjehom.  Francuski i britanski generali su i nakon masakra u Srebrenici spriječili zračnu intervenciju NATO-snaga. Obrazloženje Miloševićevih advokata da su mu Lord Hurd, Carrington i Owen dali zeleno svjetlo za etnička čišćenja u Bosni, sve nam govori.


Njemačka savezna vlada na čelu s kancelarom Kohlom i ministrom vanjskih poslova Kinkelom nijemo je posmatrala genocid u Bosni i Hercegovini i nije reagirala i pored neprekidnih zahtjeva Društva za ugrožene narode, bezbroj građanskih inicijativa, 320.000 bosanskih izbjeglica kao ni tadašnjeg ministra za poštu i telekomunikacije, Christiana Schwarz-Schillinga, te je čak podržala uvođenje embarga na oružje žrtvama. 

30.mart 2010.godine

Beogradska Deklaracija o Srebrenici je udarac u lice preživjelim žrtvama – uz deklarativnu osudu genocida žrtve traže i konkretne korake – hapšenje Ratka Mladića


Društvo za ugrožene narode za BiH nalazi da je usvajanje Deklaracije o Srebrenici u Narodnoj skupštini Republike Srbije bez kvalifikacije genocida novi udarac preživjelim žrtvama genocida. Smatramo da je licemjerno  „osuditi zločin na način utvrdjen presudom Medjunarodnog suda pravde“ bez objašnjenja šta je u presudi rečeno, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu.


A u presudi izmedju ostalog stoji da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u Srebrenici te da ima obavezu uhapsiti Ratka Mladića i izručiti ga Medjunarodnom sudu za ratne zločine u Den Hagu


Vlada Borisa Tadića ne samo da nije uhapsila Ratka Mladića, inspiratora i realizatora najvećeg zločina počinjenog od kraja Drugog svjetskog rata počinjenog u Srebrenici već mu daje punu podršku kako ne bi bio uhapšen.


Porodice ubijenih žrtava, majke, sestre, rodjaci, prijatelji uz deklarativnu osudu genocida traže i konkretne korake – hapšenje Ratka Mladića i njegovo izručenje Tribunalu,


2.mart 2010.godine

Nekrolog
Povodom smrti Krstana Bijeljca, paroha Stare pravoslavne crkve u Sarajevu

Jutros je preminuo dugogodišnji član Savjeta Društva za ugrožene narode za BiH, Krstan Bijeljac. Bijeljac je dugi niz godina bio paroh Stare pravoslavne crkve u Sarajevu. Tokom cjelokupnog trajanja rata u Bosni i Hercegovini (1992 – 1995.god.) ostao je u Sarajevu i uvijek se zalagao za multietničku, multikulturnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu.  U toku strašnog rata i četvorogodišnje opsade Sarajeva i Stara pravoslavna crkva, jedna od najstarijih građevina u gradu, više puta je pogođena granatama i oštećena. Gradske vlasti kao i komšije u starom dijelu grada uvijek su pronalazili sredstva i načine za pomoć u njenoj obnovi i popravku. 
Nakon odlaska brojnih pravoslavnih sveštenika iz Sarajeva početkom rata Krstan Bijeljac se odlučio da ponovo preuzme službu u Staroj pravoslavnoj crkvi iako je već bio penzionisan. Svojim ostankom u Sarajevu želio je pokazati cijelom svijetu kako je suživot u Sarajevu i Bosni i Hercegovini moguć i time je pružio snažan otpor ideologiji Karadžića o nemogućnosti suživota u Bosni i Hercegovini. Svaki dan je održavao liturgije i prkosio napadačima na grad. 
Krstan Bijeljac je za Društvo za ugrožene narode i sve njene sekcije bio uvijek simbol multikulturalnosti i multietničnosti Bosne i Hercegovine. Podržavao je naše brojne inicijative, među njima i naš angažman za pomirenje i jačanje međuetničkih veza u Bosni i Hercegovini. Krstan Bijeljac će i u budućnosti ostati primjer i simbol naše borbe za ljudska prava.



Tilman Zülch
Predsjednik Društva za ugrožene narode – Internacional

23.februara 2010.godine

Pretres kuće Ratka Mladića je predstava za medjunarodnu zajednicu


Društvo za ugrožene narode za BiH smatra da je policijski pretres porodične kuće haškog optuženika Ratka Madića još jedna u nizu predstava Vlade Srbije za potrebe medjunarodne zajednice.

Po presudi Medjunarodnog suda pravde u Den Hagu 26.februara 2007. godine Srbija je proglašena krivom zbog toga što nije spriječila zločin genocida te što nije preuzela akte za kažnjavanje ratnih zločina i što nije uhapsila i izručila ICTY u Hagu Ratka Mladića.

“Srbija i nakon tri godine po izricanju presude ne samo da nije uhapsila Ratka Mladića već još uvijek nije spremna da prizna počinjeni genocid u Srebrenici”, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH,


Umjesto spektakularnih predstava  i neprimjerenih diskusija oko usvajanja Rezolucije o Srebrenici hapšenje i izručivanje Ratka Mladića bilo bi istinsko priznavanje genocida.


17. februara 2010. godine



Skandalozno: Osam nevladinih organizacija se zalaže za produženje „viznog terora”


Društvo za ugrožene narode za BiH je zaprepašćeno viješću da je osam nevladinih organizacija na sastanku sa evropskim parlamentarcima bilo protiv ukidanja viznog režima jula ove godine. “Nalazimo neprihvatljivim njihovo obrazloženje da ukidanje viza treba ostaviti nakon izbora kako se ono ne bi koristilo za izbornu kampanju. Isto tako je neprihvatljivo da osam nevladinih organizacija sebi daju ekskluzivno pravo da ponovo kažnjavaju najveće žrtve jugoslovenskih ratova produžavanjem ‘viznog terora’ “, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da se ova organizacija zajedno sa sekcijama u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Luksemburgu, Italiji i Francuskoj godinama zalaže da se građanima BiH omogući slobodno putovanje po Evropi kao i njezin prijem u evropsku familiju naroda bez nametanja nemogućih uslova.

12. februara 2010. godine


Najoštrija osuda osnivanja bošnjačke neonacističke organizacije


Društvo za ugrožene narode za BiH  najoštrije osudjuje osnivanje neonacističke bošnjačke organizacije pod imenom „Bosanski pokret nacionalnog ponosa”. 

„Nalazimo da je nepodnošljiva tvrdnja ove organizacije o genetskoj superiornosti Bošnjaka koji imaju ekskluzivno pravo na Bosnu pretvarajući tako žrtve genocida u počinioce”, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da za svakog Bošnjaka organizacija „Bosanski pokret nacionalnog ponosa“ mora predstavljati nacionalnu sramotu.


„Ako nismo sposobni da zlu od samog početka pogledamo u oči i da mu se suprostavimo, rizikujemo da to kasnije uopće nećemo moći učiniti. Svaki put kad popustimo nasilniku, to popuštanje sadrži i opasnost da se točak užasa ponovo počne okretati.“

Vaclav Havel

23.12.2009.godine

Presuda Suda u Strazburu je prvi korak za otklanjanje apartheida etabliranog u Dejtonu


Društvo za ugrožene narode za BiH pozdravilo je presudu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u korist predstavnika manjina, Jevreja (Finci) i Roma (Sejdić) kojima je Dejtonskim ustavom bilo onemogućeno da biraju i budu birani u državno Predsjedništvo i Dom naroda Parlamenta BiH.
Nalazimo da je ovo prvi uspješan korak za otklanjanje sistema apartheida etabliranog u Dejtonu, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući  da su  Ustavom BiH i Izbornim zakonom pored manjina diskriminirani  i predstavnici konstitutivnih naroda - Srbi iz Federacije BiH te Hrvati i Bošnjaci iz Republike Srpske koji također ne mogu biti birani u državno Predsjedništvo. Zato je za sve građane BiH ohrabrujuća posljedica ove presude kojom je nametnuta obaveza uskladjivanja Ustava i Izbornog zakona BiH sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Od Evropskog suda u Strazburu zahtijevamo da bude konsekventan prema svim pokušajima opstruiranja ove presude.


14. decembra 2009. godine


Protest zbog djelimičnog produženja mandata stranim sudijama – osumnjičeni za kriminal poput Milorada Dodika mogu mirno spavati


Društvo za ugrožene narode za BiH izražava oštar protest zbog kompromisne odluke visokog predstavnika medjunarodne zajednice u BiH, gospodina Valentina Inzka, kojom produžava mandat stranim tužiteljima i sudijama samo u odjelu za ratne zločine a ne i u odjelu za organizirani kriminal i korupciju.


“Nalazimo da je ovakva odluka visokog predstavnika nepodnošljiva i da predstavlja kulminacija popustljive politike prema premijeru RS Miloradu Dodiku”, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, dodajući da Dodik i njemu slični osumnjičeni za kriminal mogu mirno spavati pošto strane sudije i tužitelji nemaju mandat za njihovo procesuiranje.

9.decembar 2009.g.

Uz obilježavanje 10. decembra – Dana ljudskih prava – Društvo za ugrožene narode za BiH diže svoj glas za budućnost bez genocida i bez diskriminacije


Obilježavajući Dan ljudskih prava – 10. decembar Društvo za ugrožene narode za BiH podsjeća da je bilans kršenja ljudskih prava na kraju prošlog i početkom ovoga vijeka užasavajući. Kroz ratove, ratne zločine i genocid ubijeno je oko 300 miliona ljudi. Jedva da se govori da su bez prekida žrtve protjerivanja i genocida bili mali narodi i manjine kao što su Jermeni, Kurdi, Bjafranci, Afganistanci, Romi, Palestinci i Bošnjaci.

Na primjeru BiH sve međunarodne institucije su zakazale a prije svega OUN-a. Konvencija o spriječavanju i kažnjavanju genocida u BiH nije primijenjena.
BiH kao najvećoj žrtvi jugoslovenskih ratova nametnuti su nemogući uslovi za prijem u evropsku familiju naroda. Napodnošljivo je to što Zapad ponovo kažnjava žrtve masovnih protjerivanja, ubijanja, silovanja i deportacija diskriminirajući ih zabranom putovanja u evropske zemlje bez odgovarajuće vize, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.

23.oktobar 2009.godine


Proces protiv Radovana Karadžića:
Mirne demonstracije preživjelih žrtava genocida pred Tribunalom


Povodom početka suđenja masovnom ubojici Radovanu Karadžiću koje počinje 26. oktobra Društvo za ugrožene narode za BiH učestvovat će zajedno sa majkama Srebrenice, udruženjima žrtava iz cijele BiH, holandskim organizacijama IKV Pax Christi i BiH Platformom u mirnim demonstracijama koje će biti održane ispred zgrade Tribunala u Den Hagu.

“Ovo suđenje smo čekali punih 14 godina. Zato nam ne pada teško dugi put od 2000 kilometara jer je to put za pravdu. Od Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Hagu očekujemo suđenje ne samo Radovanu Karadžiću već i njegovom djelu koje je nastalo masovnim protjerivanjima i masovnim ubijanjima”, izjavila je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH i dodala:
„Karadžićeva izjava da nije imao dovoljno vremena da pripremi odbranu zbog čega će bojkotirati početak suđenja nije ništa drugo nego ruganje i Sudu i preživjelim žrtvama. Jer ako je mogao pune četiri godine činiti brojne zločine protiv čovječnosti i genocida, ako je odgovoran za masakre i bombardovanje gradova, paljenje sela, rušenje 1178 džamija i medresa onda je morao biti u stanju da unutar jedne godine napravi izvještaj o tim zločinima i da ih primi k znanju”.


Polazak učesnika mirnih demonstracija u Den Hag je u subotu 24. oktobra ispred Zemaljskog muzeja u 07.30 sati.  



28. septembra 2009. godine


Politička presuda Iliji Jurišiću – posthumna pobjeda Slobodana Miloševića


Društvo za ugrožene narode za BiH šokirano je presudom Vijeća Okružnog suda za ratne zločine u Beogradu kojom je Ilija Jurišić osudjen na 12 godina zatvora zbog napada na kolonu Jugoslovenske narodne armije u Tuzli maja 1992. godine.
Ova presuda u montiranom procesu protiv Ilije Jurišića predstavlja posthumnu pobjedu Slobodana Miloševića čija politika u Srbiji još uvijek živi.
Nepodnošljivo je to što je i pored takve politike koja je dovela do agresije i genocida Srbiji omogućen ulazak u EU dok zemlji koja je najviše patila poput BiH to nije dopušteno, istakla je Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH.


Društvo za ugrožene narode – Internacional


Goettingen, Bern, Beč, London, Bolzano, Sarajevo, 17.09.2009.godine


O T V O R E N O  P I S M O

Ministru vanjskih poslova Kraljevine Švedske
Carl Bildt
Gustav Adolfs torg 1
SE-103 39 Stockholm
Carl.Bildt@foreign.ministry.se

         
Veoma poštovani ministre,


27.oktobra ove godine ratni zločinac Biljana Plavšić biće puštena iz švedskog zatvora Hinseberg nakon što je odslužila dvije trećine jedanaestogodišnje pritvorske kazne.

Biljana Plavšić je 2002.godine osuđena zbog zločina protiv čovječnosti (po članu 5 Statuta MKSJ: progoni iz političkih, rasnih i vjerskih razloga, uništenje, ubistva, protjerivanje i neljudsko ponašanje).

U toku jučerašnjeg dana premijer tzv. entiteta Republika Srpska posjetio je ovog osuđenog ratnog zločinca u zatvoru Hinseberg.

Negiranjem srpskih ratnih zločina Milorad Dodik se očito stavio na stranu zločinaca. To dokazuje istup Milorada Dodika prošle subore u Bijeljini kada je negirao odgovornost srpskih vojnih snaga za tri masakra na Markalama (05.02.1994. – 68 mrtvih i 28.08.1995 – 37 mrtvih) i na tuzlanskoj Kapiji (25.05.1995 – 71 mrtvi).


Veoma poštovani ministre, pozivamo Vas da u ime Vlade Kraljevine Švedske hitno i najoštrije osudite posjetu Milorada Dodika ratnom zločincu Plavšić u zatvoru Hinseberg, posebno zato jer je izjavio da je s njom razgovarao o pripremi dočeka u Beogradu i Banjoj Luci kao i o njenoj integraciji u rad svoje „socijaldemokratske“ partije.   


Vi sami ste doprinijeli podjeli Bosne i Hercegovine u Daytonu i dodijelili 48 % teritorije počiniocima genocida i zločina i time onemogućili povratak 60 % stanovništva koje je prognano iz područja danas poznatog kao Republika Srpska.

U vremenu 1995 – 1996.godine bili ste specijalni predstavnik Evropske unije za bivšu Jugoslaviju, od 1996 – 1997.godine (prvi) visoki predstavnik međunarodne zajednice u BIH, a od 1999. do 2001.godine specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a za Balkan.

U svojoj knjizi „Mirovno putovanje: borba za mir u BiH“ izdatoj u Londonu genocid nad više od 8.000 nenaoružanih dječaka i muškaraca u UN- zaštićenoj enklavi Srebrenica predstavljate kao „metodičko pogubljenje više od tri hiljade ljudi koji su postali ratni zarobljenici“ i tvrdite da je „više od četiri hiljade ljudi izgubilo svoje živote u brutalnim zasjedama  i šumskim borbama“.  Užasavajuće je to  što ste i nakon počinjenog masakra bili protiv vojnih udara NATO-a koji su ipak zaustavili genocid i strašni rat u Bosni i Hercegovini. Protivili ste se i vojnoj intervenciji za spašavanje istočne Slavonije i kasnije Bosne i Hercegovine i niste se zalagali za hapšenje Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića. 


Krajnje je vrijeme da priznate vlastite greške i propuste kako to danas u Evropi čini najveći dio odgovornih političara koji žale zbog propusta Evrope i nijemog promatranja strašnih zločina u Bosni i Hercegovini.


U skladu s tim došlo je vrijeme da iskoristite Vašu visoku i uglednu poziciju ministra vanjskih poslova Švedske kako biste doprinijeli ukidanju neprirodne podjele stoljećima postojeće države Bosne i Hercegovine i izradi novog Ustava BiH koji bi omogućio zajednički život u svim dijelovima zemlje kao i povratak što više prognanika i izbjeglica koji danas žive razasuti po brojnim državama i kontinentima. Dio Vaše obaveze je i da se Kraljevina Švedska založi za što brži prijem BiH u Evropsku uniju i ukidanje viznih ograničenja za građane BiH.


Tilman Zülch
Predsjednik Društva za ugrožene narode – Internacional,

Društvo za ugrožene narode – Njemačka, Tilman Zuelch

Društvo za ugrožene narode – Austrija, Mustafa Akguen

Društvo za ugrožene narode – Švicarska, Gaby-Ruth Vermot

Društvo za ugrožene narode – Italija, Sabrina Bussani

Društvo za ugrožene narode – Velika Britanija, Owen Beith

Društvo za ugrožene narode – Bosna i Hercegovina, Fadila Memišević 


PS: Kopiju ovog pisma uputićemo i predsjedniku Vlade Kraljevine Švedske kao i političkim partijama i medijima u Švedskoj.


 
Design by BuonArte.com
© Gfbv Bosna i Hercegovina All rights reserved
Trampina 4 / IV, 71000 Sarajevo, tel.: ++387 33 213 707, fax: ++387 33 213 709, e-mail: gfbv_sa@bih.net.ba, www.gfbv.ba
Društvo za ugrožene narode za BiH